in case you didn't know >>





Posjete : 4708




25.04.2015.

Nedelja sa sestrom

Jedva cekam sutra. Izlet na izvore Sane sa sestrom. Poslednjih mjesec dana malo smo vremena provele zajedno, same, pricajuci, kao sto smo to prije radile. Dobro, izuzmimo dva odlaska u pozoriste ove sedmice, tu se cuti. Ona bi sad rekla da provodimo i previse vremena zajedno, al eto, meni fali. Meni uvijek (nesto) fali.

Dakle: sunce, priroda i sestra = divna nedelja !

25.04.2015.

Vratila sam se OPET.

Prošli put obecah da se nece ponoviti, al slagah. Sad necu obecati nista.

29.12.2013.

kad iznenada postanes ponosan na sebe!

Bila sam lose, jesam! Ne znam zasto, valjda zato sto sam sebicna. Nisam ponosna na to, ali priznajem... Mislim samo na to koliko je meni tesko zbog nekih mojih stvari, a ne razmisljam koliko je drugima tesko, i koliko su njihove muke teze. Isplakala sam se i zaspala. Ujutro ustadoh i dok hodah gradom i obavljah sitne obaveze, noge same krenuse u pravcu Centra za transfuziju krvi! E na to jesam ponosna! Udjoh sama, tuzna i odlucna, a izadjoh presrecna! Nadam se da ce bas to malo moje crvene tecnosti nekom pomoci i produziti zivot.

25.12.2013.

Zimzograd

Zimzograd, zimski grad u mom gradu! Radost, sreca i veselje mjesec dana... da da!
I tona lampica divnih, i veeelika jelka, i slatkisi, i Deda Mraz, i ja bijadoh Deda Mrazica.. i sestra mi, isto!
Kazu odijelo ne cini covjeka. Ali bogme taj onda nije prosao gradom u kostimu Deda Mraza. Toliku srecu taj kostim donese da sam se osjecala kao da sijam, kao da iz mene radost kipi i prelijece na prolaznike... Predivan osjecaj!
A kad cuh da ce Zimzograd biti u mom gradu prvo pomislih: "Hoce li imati vilenjake?". Ona divna, mala, vrijedna i vesela stvorenja. Nije ih bilo, sve do danas... Pogodite ko je vilenjak! JAAAA! A moj kostimcic je siven bas po ovoj slicici:


        


Svidja vam se? I meni se svidja!
Srecnaaaaaa!
23.12.2013.

u 2014. cu!

.........
Da, da, da! Nova godina ce uskoro poceti.. Novogodisnju odluku jos nisam donijela, ali imacu je, definitivno. Imam jos par dana da smislim. :)

Be Yourself | via Facebook
ovo mi je pretesko za novogodisnju odluku, ali imacu na umu. Za pocetak, mislim da ce biti nesto tipa: ne kasni na bus, ustaj na prvi alarm (ne odgadjaj 5 puta) ili nesto slicno.

We will see.
23.12.2013.

Move on!

Preturam po netu i naidjem na tonu slicica koje govore bas pametne stvari o proslosti, ali frka me uhvati kad shvatim da ja to sve znam odavno i isto toliko dugo zelim to ostvariti, a do sad nisam uspjela.

Neka ih ovdje da sluze za podsjecanje, mozda mi to pomogne.

Amazing Photos Collection  | via Facebook
Don't dwell on your past 👌
22.12.2013.

Retrovizor (citaj: sta se to zbilo za 7 mjeseci i 18 dana, koliko nisam pisala)

Zelim da napisem par redaka o zbivanjima dok nisam pisala... Cisto onako, zbog sebe... :)

Hmm... odakle krenuti?
Ajde ovako... DA polozila sam ispit o kome pisah na proljece. Svaka mi cast! ALI, nista sem toga ni ne polozih do oktobra, dakle ista scena (citaj: godina) drugi put. Tu sam sad, na drugoj.. i ucim, da ne lazem ni sebe ni vas koji citate (ako citate), s vremena na vrijeme. Dakle, neke stvari se nikad nece promijeniti.
Jos neke stvari se nikad nece promjeniti, kako stvari stoje. Doticni gospodin oznacavan sa slovom M je i dalje "u modi". Najgluplje stvari se rade na ljeto, i opet da se ne lazemo, radila sam ja iste te glupe stvari i zimi i na proljece... eto, jesen je jos uvijek "cista" sto se tice nas. Mi ko mi, a ljeto ko ljeto, desilo se. Izasli smo sa drustvom, malo popili i eto. Jos jedna greska u nizu. Par poljubaca, ali dovoljno da opet od sutradan dodje do zategnutih odnosa... i tako sve do prije par sedmica... Sad pricamo, idemo na kafe, sve u drustvu, ali kad smo sami... tisina i onda neko pocne sa nekom najglupljom temom (tipa: "joj kisa ce" ili "ucis li"). Nista novo, sve sam to vec par puta prosla.
Tata imao bezveznu fazu, mucili se sa njim, pa onda i uzivali... sad balansiramo. Inace, u porodici divno, sestru volim sve dok je svojim promjenama raspolozenja ne dovedem do histericnog stanja kad mi kaze i sto misli i sto ne misli... a onda mi obicno (kao npr. danas) bude jos gore. Ali dobro onda napravimo coko sufle, uslikamo se kao znak pomirenja i sve bude okej :)

Juce je bio Sv. Nikola ili bolje reci. Sv. Roditelji (ustvari sestra) ili Sv. Ogi. Dobila sam papice za po kuciii... tople, mekane cizmice... zelja ostvarena. Slicne su ovima, samo jooos ljepse. :)
                    

A dobih i poklon iznenadenja i to od... pazi sad: sestrinog momka... Zna da volim munchmallow pa mi je kutiju napunio razlicitim ukusima mancica :) Presrecna!

A sad idem na spavanjac i od sutra sam redovna kao sto obecah u prethodnom postu.

22.12.2013.

Vratila sam se!

http://www.pamhogeweide.com/wp-content/uploads/2013/08/im-back.jpg

Ulazim na blogger i evo sta me doceka: "osvjezio/la iviiic prije 7 mjeseci 18 dana". Nije mi to bila namjera. Nisam htjela tako dugu pauzu. Nece se ponoviti... obecavam!

05.05.2013.

opet se vracas ili ipak ne?

O M.-u u proteklih mjesec dana koliko ne pisah :/

Pisah vec da smo isli sami na kafu, nema vise curu, opet se javlja, i sve izgleda kao da se vracamo na staro... A onda i slucajnosti uplicu svoje prste, krenem na faks, sretnem ga sa zajednickim drugom, zovu na kafu, odustanem od faksa za taj dan, setam gradom, sretnem ih, prate me na bus, opet se druzimo sa drustvom iz srednje u parku, nas dvoje uvijek odvojeni od ostalih, mazimo se, lezimo jedno drugom u krilu... Boli me... A onda kad skupim svu snagu i kad me pita da ga mazim kazem NECU! "Tesko ti je?", pita me. "Nije, nego ne zelim!", odgovaram. Kako ne shvatas, boli me da te mazim i da sam ti blizu, a znam da nikad necemo ni pokusati a kamoli uspjeti. Ne trebas mi sad mutiti razum, kad sam vec bila navikla da imas drugu, i da smo samo drugovi.
Shvati me, i ne muci vise.

a onda... dogovorimo izlazak u jednu subotu vece, nalazimo se u 1 sa njima dvojicom, prije toga sam pila (drugi put u zivotu)... Ne grli me, ne pricamo, neprijatno mu je to se vidi... Poslednji put kad smo izasli sa drustvom u grad (klub), zavrsili smo zajedno ispred kluba... Cudna atmosfera u vazduhu oko nas :/
Ulazimo u klub, mene je alkohol toliko umirio da zelim samo sjediti, povlaci me da plesemo, grli me s ledja, stisce me jako jaaako uz sebe... ljubi mi vrat... Morala bih ga odgurnuti, a nit imam snage, nit to zelim... Pita da idemo prosetati, pogledam ga skupim svu snagu iz sebe i kazem NECU! Ponosna sam! Koliko god da sam to htjela, ne mogu vise to sebi raditi. Nastavili smo plesati, grliti se, ali nista vise od toga nisam mogla dopustiti. I od te veceri opet nista... Cao - Cao konverzacija, ne javlja se, niti bilo sta slicno...

U sustini, svaki put se trudi dok ne pokazem da mi je stalo, kad pokazem da me muci, da me boli, tu se on stopira, i opet se vracamo na prijateljski odnos... Kad bi' znala u cemu je fazon bilo bi mi puno lakse, ali posto ne znam... kao sto kaze ekonomija: "laissez faire laissez passer" (neka stvari idu svojim tokom)

C O N F U S E D ! ! !

05.05.2013.

nakon dugo vremena

Ne pisem, ne znam zasto, mislim da mi je tesko da neke stvari "izgovorim", drzim ih tako u sebi, i ne pricam o njima...
Tumblr_minprciurt1rtr2lmo1_500_large

najvjerovatnije o.O

Tumblr_mfgotxfw6a1qefo74o1_500_large


Stariji postovi

Layout by AgainstMe