Zimzograd, zimski grad u mom gradu! Radost, sreca i veselje mjesec dana… da da!
I tona lampica divnih, i veeelika jelka, i slatkisi, i Deda Mraz, i ja bijadoh Deda Mrazica.. i sestra mi, isto!
Kazu odijelo ne cini covjeka. Ali bogme taj onda nije prosao gradom u kostimu Deda Mraza. Toliku srecu taj kostim donese da sam se osjecala kao da sijam, kao da iz mene radost kipi i prelijece na prolaznike… Predivan osjecaj!
A kad cuh da ce Zimzograd biti u mom gradu prvo pomislih: "Hoce li imati vilenjake?". Ona divna, mala, vrijedna i vesela stvorenja. Nije ih bilo, sve do danas… Pogodite ko je vilenjak! JAAAA! A moj kostimcic je siven bas po ovoj slicici:
Svidja vam se? I meni se svidja!
Srecnaaaaaa!
